Kolašin domaćin jedinstvenom muzičkom susretu – VII “Zmaj” nadmašio očekivanja
Kolašin, 25-27. septembar 2026.
Sedmi Međunarodni festival malih etno-grupa i solista „Zmaj preleće s mora na Dunavu“ i ove godine doveo je u Kolašin izvanredne grupe i soliste iz Bugarske, Srbije, BIH i Crne Gore. Pored koncerta, održane su i radionice tradicionalnih plesova i pjesama, dajući manifestaciji novu dimenziju,

U velikoj sali Centra za kulturu Kolašin održan je sedmi Međunarodni festival malih etno grupa i solista „Zmaj preleće s mora na Dunavu“, koji je i ove godine u Kolašin doveo umjetnike iz različitih kulturnih nasljeđa. Na sceni su se predstavili gosti iz Bugarske, Bosne i Hercegovine i Srbije, kao i domaćin – KUD “Mijat Mašković”.
Veče je otvoreno festivalskom himnom „Zmaj preleće s mora na Dunavu”, da bi potom uslijedio program kroz koji je publika mogla da upozna različite načine pjevanja, muzičke izraze i karakteristike krajeva iz kojih grupe dolaze.
Umjetnički direktor festivala, rukovodilac KUD-a „Mijat Mašković“, Davor Sedlarević, smatra da manifestacija odavno prevazilazi lokalne okvire: „Ovo je veoma značajan festival ne samo za Kolašin kao nezvaničnu etno-prijestonicu Crne Gore i kao rastući turistički centar već i za cijelu Crnu Goru. Rijetko gdje možete da vidite ovoliki broj kvalitetnih, međunarodnih grupa“, kazao je Sedlarević. Govoreći o ovogodišnjem repertoaru, istakao je njegovu raznolikost: „Bili smo naročito bogati što se tiče različitih stilova pjevanja i sviranja – od Bugarske, preko Bosne i Hercegovine, do Srbije i Crne Gore. Ansambli “Abrašević” iz Beograda i “Veselin Masleša” iz Banje Luke inače su naši saradnici tokom etno-kampova. Vođeni su stručnom rukom etnomuzikologa i to se odmah primijeti na sceni: zahtjevan repertoar, ozbiljan pristup i posvećenost.”
Kao jedno od iznenađenja večeri izdvojio je sastav iz Ljubuškog uz maestralnog Ivana Vidića čija energija i entuzijazam u okupljanju mahom starijih nositeljki vještine starinskog pjevanja nadilazi okvire amaterizma. Posebno je ukazao i na Milicu i Rajku Popović jer je njihova originalnost u izvođenju napjeva sa Durmitora lišena bilo kakve scenske intervencije i jedan je od poslednjih tragova autohtonog muzičkog nasljeđa tog kraja.
Ansambl “Vratica” iz Bugarske, pod iskusnom rukom profesionalaca školovanih na prestižnim bugarskim akademijama imao je pravi šou – kako na koncertu, tako i na radionicama.
Domaćini su na pozornicu izveli žensku pjevačku grupu “Đude”, mušku pjevačku grupu, prvi izvođački ansambl, solistu Nikolu G. Šćepanovića, kao i najmlađe članove društva. „Naročito smo ponosni na naš dječji ansambl koji je uživo prezentovao kolašinske igre koje su zaštićene kao kulturno dobro“, istakao je Sedlarević i dodao: „Crnogorske igre u kontinentalnom kraju države i čak i u dijelu zaleđa, koje su kotekstualno igrane u crnogorskoj svitnoj ili suknenoj nošnji, kao i njihovim rudimentima, nikad nije pratila svirka, već samo pjesma ili ritam koraka.“ Prema njegovim riječima, radi se o nematerijalnom nasljeđu koje zahtijeva dodatnu pažnju i kontinuirano njegovanje.

„Ovdje sam po prvi put sa svojom komšinicom, drugaricom i zemljakinjom sa Durmitora od koje sam i naučila da pjevam. Njegujemo izvornu pjesmu sa Durmitora, a u Beogradu sam osnovala svoju grupu Durmitorke“, kaže Rajka Popović.

Rukovoditeljka grupe “Abrašević”, etnomuzikolog Marta Đačić, naglasila je da vrijednost ovakvih susreta nije samo u javnom predstavljanju kulturnog nasljeđa već i u kontaktima i poznanstvima koja se tokom njih stvaraju, dajući mogućnost za razmjenu znanja i iskustava.

Folklorista Ivan Vidić iz Čapljine pridružio se trima pjevačicama iz Ljubuškog: „To su žene u najboljim godinama, žene koje još čuvaju naše tradicijske pjesme i žive su legende“. On je najavio i predstojeći seminar tradicionalnog pjevanja koji će realizovati sa Sedlarevićem u Čapljini 17. i 18. oktobra.

Da ovakve manifestacije imaju širi kulturni i turistički potencijal smatra i Sofija Vučićević, viša asistentica na Katedri za etnomuzikologiju Akademije umjetnosti u Banjoj Luci i rukovodilac grupe “Veselin Masleša”. Ona naglašava da su neposredni susreti muzičara i kazivača veoma dragocjeni, što je jedna od odlika kolašinskog “Zmaja”.

S obzirom na to da Bugarska ima veoma razvijene smjerove za etnomuzikologiju, etnokoreologiju i koreografiju, korisne su bile preporuke Ljubomira Geškovskog, direktora grupe “Vratica”, dirigenta, kompozitora i virtuoza na gadulki, Petje Ilieve, diplomiranog muzičkog pedagoga, te Miroslava Apsaruhova, diplomiranog stručnjaka bugarske narodne koreografije i muzičkog folklora. Oni su saglasni u činjenici da je kolašinski festival mjesto koje ne bi trebalo da se veže samo za turističku ponudu i masovnost, već ga naročito preporučuju ekspertima. To obrazlažu činjenicom da je danas teško uživo čuti kvalitetne grupe sa mnogo različitih stilova pjevanja. Naročit utisak na njih ostavile su igre kolašinskog kraja koje se, kao i većina crnogorskih igara, autohtono izvode samo uz pjesmu ili ritam koraka. Takođe, oduševila ih je domaća kuhinja i priroda: Biogradska gora i Ski-centar 1600. Ipak, sa sjetom su čuli podatak da Crna Gora nema tzv. etno-smjerove i impresionirali su ih rezultati “Etno-kampa dr Zlata Marjanović” koji je i van obrazovnog sistema uspio da se postavi kao vodeća naučno-istraživačka platforma.








“Mijat Mašković”



“Đude” i “Abrašević”








Organizatori i pokrovitelji festivala su Turistička organizacija Kolašin, JU Centar za kulturu Kolašin i NVU CIRTIP. Posebna zahvalnost iskazana je Parking servisu Kolašin i Nacionalnom parku “Biogradska gora”.